Jučer je održana 19. po redu Turopoljska trka.Organizira je Maraton klub Velika Gorica,a suorganizator grad Velika Gorica i POT.Nakon tolikog broja trka čovjek očekuje već usavršenu ž,profesionalnu i po šabloni odrađenu organizaciju,a kad ono sve samo ne to.Usudila bih se nazvati trkačim cunamijem,iako moram naglasiti da dolazim sa djecom nekoliko godina i pozdravljam ovakva događanja u našem gradu,pogotovu što uspije okupiti jedan lijepi broj naših sugrađana kako na druženju,tako i na sudjelovanju.Pokušala sam zanemariti gunđanje i sve ružno,staviti ružičaste naočale i gledati sve kroz njih,ali tok događaja to jednostavno nije dozvolio.No krenimo redom.
Prvo je krenulo lošom organizaciojom sa strane škole gdje su djeca obavještena da se prijave,ali kome ne i šetana su od jednog do drugog profesora,gdje u cijeloj priči tajnica nema pojma da je trka za svu djecu,već misli da je samo za posebno talentiranu koju tamo šalju učitelji,a ne roditelji,te da djeca nemogu ići o svojoj domisli.No dobro pređemo preko toga,jer već je nekoliko trka iza nas i znamo da pravila nisu mijenjana,te nakon upornog traženja prijavljujem djecu i dolazimo tamo.Sva djeca drže papiriće sa prijavom u ruci,start se približava,a mi nemamo papirića sa kojim možemo sudjelovati.Pitamo na prijavama za trku za odrasle,oni nas upučuju na drugu stranu šatora da su tamo prijave za klince.Tamo naravno toga nema ,no vidimo jednu profesoricu koja sudjeluje u organizaciji,pitamo je za pomoć,a ona u čudu kaže ako su se djeca prijavila u školi onda samosudjeluju.mi i dalje nemamo papirić,ali idemo do starta.Starije dijete uspije čudom dobiti taj famozni papirić sa svojim imenom od neke žane,ali mlađe ne,te tako ostaje razočarano i ne sudjeluje u trci,zbog koje je tamo došlo.Kreće trka,a djeca padaju jedno preko drugog,razbijaju usta ,nos ,krvare,Pitam se dali je to organizacija.Start je preko ogromnih rupa na asfaltu preko kojih djeca moraju preći i normalno je da dolazi do nezgoda jer nije dobar start ni za profiće,a kamoli za amatere,pogotovu za kikače prvog razreda.Za vrijeme trke ima tamo redara koji kao održavaju red,a djeluju kao da im je dao neko prije dolaska tamo injekciju apaurina i pustio da prespavaju događaj.Roditelji kao muhe pretrčavaju preko ceste gdje se trči,ulaze među natjecatelje,žele što bolje vidjeti ili uslikati svoje dijete,i onda to izgleda kao da djeca voze slalom među roditeljima pokušavajućo doči do cilja.Put trke nije označen,nego ga usmjeravaju neki ljudi rukama,Zar sve ove godine nisu mogli napraviti oznake,i čuvati ih za sljedeću godinu.Klinci kad trče ne vide tamo nekog tko im maše kud da idu.Učiteljice koje su kao održavale red zar nisu mogle imati neku vidljivu i lako prepoznatljivu oznaku svima da su na stazi od strane organizatora,jer kad vidite ženu na stazi u sandalam sa visokim potpeticama i običnoj jakni mislite da je netko od roditelja i nitko ne poštuje red.
Previše sam odužila,no nije mi jasna takva neorganiziranost.Ne radi se nešto samo da se odradi,nego da poluči rezultat koji će iduće godine dovesti do povečanja manifestacije,a ne smanjenja.Na kraju krajevadovest će i do više sponzora što će događaj biti veći.
.
