Zavjetno hodočašće u Mariju Bistricu

Idemo, kak bi moja baka rekla Vu ime Božje u subotu još za mraka. Vrijeme bi trebalo biti dobro, kiše nema samo nek ne puše vjetar.
Ma, kak smo sve ove godine do sad išli, tako budemo i ove.

"Planirana ruta puta Velika Gorica-Rakarje-Kobilić-Ščitarjevo-Popovec-Soblinec-Prepuštovec-Kašina-Laz-Marija Bistricaove je godine tek manje izmjenjena radi radova na autocesti pa će se sići sa autoceste u Sesvetama, proći pored crkve sv. Antuna Padovanskog i nastaviti starom varaždinskom cestom prema Popovcu."
http://www.vgdanas.hr/na-hodocasce-se-sprema-2000-velikogoricana-1495.aspx

Znači ove godine se ide nekim drugim putem. Onima koji ne vole "šetnju" po autoputu i kojima je to najgora dionica bit će sigurno lakše i zanimljivije, jer se bude prolazilo kroz naselje. No, znam tu cestu, i treba jako, jako paziti na promet. To nije kao ona cesta od Soblinca prema Kašini, nego puno prometnija.
A po autoputu ipak idemo ko muhe bez glave ako smo unutar žute trake.
Stoga - oprez, poštovati pravila ponašanja i slušati policiju i redare.

Svima, sretno, pa se javimo s dojmovima nakon povratka.

Kak zavidim svima vam kaj se bute otpravili tam i tak kak idete. Meni je žal kaj ja nemrem z vami, ali šeljem svoje hodočasnike i več su im karte za povratak v žepe.

Lepo da ste s'e ovdje napisali, bum pokazala pa nek se paziju. A kak znam imaju i organizerani redari, pak vuz malo opreza buju Bogek i Majčica Božja z vami svima.

Sreten put svima, sako dobro i mir, a narafski dojmove bumo čuli po povratku.

Krećem i ja ove godine po prvi put... Sretno nam svima!

Dobar dan, lijepi moji, umorni, bolni hodočasnici.

Kad se budete odmorili, kad bolovi malo prođu, molim pisati da čujemo kako je bilo i prošlo ove godine zavjetno hodočašće u Mariju Bistricu.

Bila sam, naravno.
Došla sam nešto kasnije nego prijašnjih godina jer sam izgubila prilično vremena čekajući da si natočim flašicu vode na izvoru s obzirom da nisam imala niti gutljaja. Ali došla sam puno lakše nego prijašnjih godina hoću reći lakše sam hodala, iako nisam ništa promijenila od obuće. Stalno hodam u istim tenisicama i ne dobivam žuljeve.

Ono ranije skretanje s autoputa meni nije po volji, jer nemam problema s hodom po autoputu, tako da mislim da smo i tu malo vremena "pogubili".

U svakom slučaju, prije dvije godine nas je peklo sunce, lani nas je oblijevala kiša, tako da je ove godine bio idealan dan za "šetnju".

Bili su i "stari" vikar vlč. Ivica i "novi" u župi NBDM vlč. Andrija. Hvala i jednom i drugom.

Propovijed sa oltara je bila tipičan politički govor, i pitam se tko je što razumio od one govorancije.
Ako je netko od forumaša ili njihovih bio, prosim nek mi objasni protiv koga je biskup?

Žalosno je od Crkve, na jednom takvom hodočašću, gdje vjernici ulože toliko truda i napora, hodočaste i prepješače toliku udaljenost, da bi na kraju slušali političke propovijedi umjesto duhovnih što bi trebala biti osnovna zadaća Crkve.

A kada dođu posljedice toga na naplatu onda se drvljem i kamenjem udara po tobožnjim "antikristima" koji su toliko "protiv" Crkve, čudom se čude zašto se vjernici osipaju iz Crkve i ne priznaju toliko, kao nekada, Crkvu.

Crkva ili bolje rečeno neki njeni pastiri kao da su izgubili kompas svog osnovnog poslanja, služenja Bogu i vjernicima, nego se upuštaju vrlo često u prostor koji nije primjeren njima i Crkvi, posebno kada je to jednostrano usmjereno, što u pravilu je uvijek slučaj. Svjesno ili nesvjesno unosi i podhranjuje podjele i razdor, kako među samim vjernicima, tako i među svekoliko pučanstvo ove zemlje.

Ja sam imela jenog "starijeg" hodočasnika-pješaka koji kaže da je več ob 14,10 vur bil vu Mariji Bistrici, dakle z prvum grupom koja je pristigla na odredište. Ide to kak ga ja zovem "starešem Eustahiju Brziću".
A bogme sem bila fest zabrinuta kak on to bude prehodal. Navečer je rekel kak nema nijenog žulja, da noge jesu njegve ali "drvene". Uglavnom sve je zdržal "momački" jako i hrabro, bez andola ili aspirina, bez hanzaplasta i sl. Oduševljena sam tom vitalnošću, snagom i voljom.

Kaj se tiče propovedi pitala sem "staroga", ma mi je rekel, "pojma ja nemam, mene baš takova propoved i nije puno dirala niti zanimala, čez jeno vuho ušlo nuter, čez drugo zišlo von" Eto, ostala sem prikračena sadržaja propovedi.

Svi drugi detalji o meši, križnom putu i obilasku oko oltara, molitvi, paljenju svijeća i obilasku crkve i okoli mi je ispripovedal i vrlo je bil sreten i zadovoljen pak i ja.

No, da vreme ovo leto "je bilo z vami-hodočasnikimi - vu istinu je" da boljše i neste poželeti mogli.

Bog daj zdravla pa i za leto dan da opet bu tak.

Nekoliko čini mi se dobrih duhovnih propovijedi i tekstova fra Zvjezdana Linić

http://blog.vecernji.hr/zvjezdan-linic/2010/09/02/nikome-nije-lako-ostati-posten-u-ovom-svijetu/

Nikome nije lako ostati pošten u ovom svijetu

rujan 2nd, 2010


Polazim od evanđeoske epizode. Isusovi su se učenici nalazili u lađi. Isus ih je ostavio same da prijeđu na suprotnu obalu. Bilo je to na Genezaretskom jezeru. Mučili su se svu noć da svladaju vjetar i oluju. Većina od njih bili su ribari pa su dobro poznavali sve ćudi mora.
Ovaj put su stvarno osjećali da su nemoćni, da ne mogu nikako naprijed. U takvoj ih je muci zatekao Isus. Primiče im se na neobičan način: hodao je po vodi, po valovima. Prkosio je vjetru. Apostoli su pomislili da to ne može biti stvarno. No Isus im se obraća svojim uobičajenim usklikom: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Kako to lijepo zvuči u tom času. Isus ih uvjerava da nisu sami, bez njega. Petar je uvijek bio brzoplet i nekako prvi u izričaju svojih nauma: “Ako si ti, omogući i meni da dođem k tebi po valovima, po vodi!” I Isus mu je zapovjedio da dođe. I Petar je krenuo, hodao po vodi protivno zakonima sile teže.
Kad je u jednom trenutku svrnuo pogled od Isusa i pogledao svoje noge, postao svjestan valova i dubine mora, počeo je tonuti. Kriknuo je, a Isus ga je izvukao i stupili su skupa u lađu. Ukorio je Petra: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Ljudskih naprezanja će uvijek biti. Čovjek se trudi biti pošten. Nastoji svakome vjerovati. Usuđuje se praštati. Želi na čestit način zaslužiti svoj kruh i nahraniti obitelj. Hoće bez protekcije i veza potražiti ono na što misli da ima pravo. Trudi se s puno dobre volje. Potom slijede brojna razočaranja i mnoge bure i oluje u ljudskom životu. Katkad je jasno kako nepošteni, oni koji se znaju bolje gurati i istisnuti druge, lakše dođu do novca i sigurnosti.
Oni koji imaju stotine veza i protekcija odmah svuda dobiju što žele. Ima situacija u kojima izgleda da bez podmićivanja čovjek ne može ništa postići. U čovjeku nastaju oluje duha, razdiranja savjesti: Je li vrijedno biti pošten? Isplati li se ići redovitim putovima dok mnogi prečacima ljudskih smicalica postignu svoj cilj? Zar je vrijedno težiti za istinom ako je unosnije lagati i varati? Nije lako ostati pošten u takvom svijetu. A ipak, to je poziv čovjeka. To mora biti moguće, inače bi život bio besmislen. Isus nam pokazuje da se može hodati protiv struje.
On je hodao po valovima usprkos oluji i vjetru. Njegovi su ga suvremenici htjeli zarobiti u zamke farizejizma, oklevetati ga za grešni život i druženje s bludnicama, ocrniti ga pred narodom. Međutim, Isus je dosljedan. Ne mogu ga progutati ljudske nepoštene želje i prohtjevi. Petar ga pita može li i on tako hodati protiv struje. Da, moguće je, ali treba vjerovati.
Moguće je i danas, i svima nama. Ali s vjerom da je Bog stvorio čovjeka da živi ispravno. Moguće je pošteno zarađivati svoj kruh, živjeti nesebično i ne iskorištavati drugoga. Moguće je ne činiti zlo i ne služiti se lažima i onda kad nam tvrde da je to normalno i da svi tako čine. Potrebno je ne posumnjati, ne gledati u valove, nego u onoga koji reče: “Ja sam Put i Istina i Život!”

Nije hodočašće i nije Marija Bistrica, nego je grad Velika Gorica.
Nedjelja, 01.svibnja dan kad je papa Ivan Pavao II proglašen blaženim.
U znak zahvale i poštovanja vjernici iz Velike Gorice su upalili lampione ispred drvene kapelice Ranjenog Isusa na pleškom polju duž ulice Ivana Pavla II u župi Blaženog Alojzija Stepinca kojeg je baš taj papa proglasio blaženim 3. listopada 1998 u Mariji Bistrici.

Ovo je skroz lijepo i pohvalno.
Jedino što mi upada u oči jedan detalj:
Kako su se samo građani dogovorili da kupe svi iste lampinjone i da ih postave skoro u centimetar na istim udaljenostima, zanimljivo.

JOSIPJOŽA je napisao/la:

Ovo je skroz lijepo i pohvalno.
Jedino što mi upada u oči jedan detalj:
Kako su se samo građani dogovorili da kupe svi iste lampinjone i da ih postave skoro u centimetar na istim udaljenostima, zanimljivo.

Pa vjerojatno su u dogovoru sa vlč. Ružmanom prikupili novac i kupili iste lampione.

JosipJoža, ne znam, pretpostavljam. Naime kad sam ovo ugledala u nedjelju navečer pomislila sam ovo što sam napisala. Nisam nikoga pitala, nego je to moj zaključak.
A što bi drugo bilo?
Sigurno nije umjesto karanfila za praznik rada niti je za poginule.

JOSIPJOŽA je napisao/la:

Kako su se samo građani dogovorili da kupe svi iste lampinjone i da ih postave skoro u centimetar na istim udaljenostima, zanimljivo.

Ok, ne treba pretjerivati sada.

Ante je napisao/la:

JOSIPJOŽA je napisao/la:

Kako su se samo građani dogovorili da kupe svi iste lampinjone i da ih postave skoro u centimetar na istim udaljenostima, zanimljivo.

Ok, ne treba pretjerivati sada.

A tko pretjeruje? Uočen i komentiran detalj, što je tu sporno a što pretjerivanje?
Iako sam rekao da je lijepo i pohvalno, bez obzira tko je te lampinjone postavio tamo.

Kupili ih građani,bijela i žuta su Papinske boje,a pošto je bila bijela nedjelja,zatim nedjelja Božanskog milosrđa i proglašenje blaženika logičnim se nameće bijela boja.Zatim dalje ti lampioni dođu 10 kuna komad nekako kad ih kupujemo to je neka zaokružena cijena i nema petljanja sa sitnim novcima,tako barem gleda večina kad kupuje po jedan lampion,dalje gledano kad je netko vidio lampione i krenuo postaviti i sam jedan išao je možda logigom da svi budu isti zbog dojma i ljepote pogleda.Nemojmo u svemu tražiti negativnosti nego pozitivu,a to nam zbilja u ovom današnjem trenutku treba.

Nemogu se načuditi Vašim daljnjim pisanjem, jer očito niste shvatili kaj sam rekao i napisao uočavajući taj detalj.
Ako su građani postavljali lampinjone, izuzetno je mala vejrojatnost da kupe baš svi iste, dakle poruka je bila da su ipak postavljani organizirano od nekoga, Crkve, Grada ili neznam koga. Nebitno, lijepo i pohvalno, još jednom!

Mišel, oprostite Vi pišete i pozivate se na negativnosti, tko je nešto negativno o tome rekao? Dapače koliko vidim svi smo pohvalili postavljanje lampinjona.

Zbilja nebitno dali je organizirano ili djelo jednog pojedinca u svakom slučaju pohvalno.

Bili smo na krivoj valnoj duljini,

Mišel je napisao/la:

Zbilja nebitno dali je organizirano ili djelo jednog pojedinca u svakom slučaju pohvalno.

Slažem se i da, jaaaaako lijepo, dojmljivo i impresivno - svaka čast.