Biciklizam i kažnjavanje biciklista

CIKLOFIL


Kako država voza bicikliste



Objavljeno: 28.09.2011 12:03 / Hrvoje Mihajlic

























Iako je biciklistička infrastruktura u Zagrebu
apsurdna – staze nestaju pa se ponovo pojavljuju, minimalne su širine,
pješaci i vozila ih ne poštuju – to nije spriječilo policiju da kažnjava
bicikliste

Zagrebačka policija prije nekoliko je dana počela provoditi Zakon o sigurnosti prometa
nad biciklistima. Iako već u prvoj rečenici ovog članka nailazimo na
opravdano pitanje zašto baš sad', sve je to zapravo vrlo pohvalno i u
maniri šablone 'neka institucije rade svoj posao'. No iza te vrlo
pohvalne i pozitivne činjenice o konačnom i potpunom provođenju zakona,
skriva se druga činjenica - taj je zakon potpuno neprimjenjiv u surovoj
stvarnosti zagrebačkih ulica.

Policija, dakle, zaustavlja bicikliste na pločnicima i uz opomene ih
usmjeravaju na 'površinu za bicikliste'. To je sasvim u redu, bicikl je
nešto što zakon zove 'prometalo', a takvome nema mjesta na površini po
kojoj se kreću isključivo pješaci. Biciklisti su tako prisiljeni
premjestiti se na 'površinu za bicikle', odnosno biciklističku stazu,
koje u većini slučajeva, vidi vraga - nema! Ali ne bojte se, Zakon o
sigurnosti u prometu na cestama ima rješenje - vozite se cestom. Upravo u
ovome leži glavni paradoks cijelog problema - policajci biciklistima
zapravo pišu kartu za Traumu. Zašto?

Iznimno je velik postotak biciklista neiskusan. Neki čak imaju
problema s održavanjem ravnoteže na ravnoj i širokoj cesti namijenjenoj
samo njima. A sada ih tjeramo na površinu sastavljenu od bezbroj limenih
objekata s minimalnom masom od jedne tone, metar prostora od desnog
ruba kolnika, i vozača koji ih slabo ili uopće ne percipiraju. To nas
dovodi do drugog velikog problema - većina vozača automobila ne zna ni
osnove spomenutog Zakona. Neki čak tvrde da se biciklisti u stvari ni ne
smiju voziti po cesti! Drugi pak uporno oduzimaju prednost biciklima na
samoj biciklističkoj traci. Najslikovitiji primjer toga je skretanje
automobila preko biciklističke trake na Zelenom valu. Malo koji vozač će
vas pustiti jer zna da imate prednost, budući da zadržavate smjer
kretanja.

Traka ili staza? Dajte što date!

No treći i najveći problem jest nedostatak odgovarajuće prometne
infrastrukture. Zakon o sigurnosti prometa osim samog kolnika poznaje
dvije vrste površine za kretanje bicikala. To su biciklističke trake i
biciklističke staze. Pod trakama se smatra odvojeni dio kolnika
namijenjen za prometovanje bicikala, a pod biciklističkim stazama
izgrađene prometne površine namijenjene za promet bicikala koje nisu u
razini s kolnikom ili su od njega odvojene na drugi način.

Koliko je meni poznato, a zaista bih htio biti u krivu, prave
biciklističke staze u Zagrebu ne postoje. Imao sam priliku voziti se
biciklističkim stazama Amsterdama. One su, baš kao što i naš zakon kaže,
'izgrađene prometne površine odvojene od kolnika', s potpuno odvojenom
prometnom signalizacijom koja uključuje i zebre za pješake te posebne
semafore.

Prema našem zakonu, ova smijurija namijenjena prometu biciklista nije
ni traka budući da se gotovo nigdje ne nalazi u razini kolnika (osim na
prvoj propisnoj novoizgrađenoj traci na Zelenom valu), već je gotovo po
pravilu nasilno ugurana na pločnike gdje je njihova širina to dopustila
i odvojena običnom crtom koje pješaci nisu ni svjesni. I to bi bilo
donekle u redu da biciklističke trake (ili pak staze, tko će ga znati)
misteriozno ne nestaju, pa se nakon desetak metara ponovo pojavljuju
(ako imate sreće). Na mnogo mjesta su prekinute terasama kafića,
parkiranim automobilima na koje nitko ne reagira, a ponekad se posred
njih stvore čak i prometni znakovi, autobusne stanice, drveće i stupovi
javne rasvjete!

Kako voziti po cesti?

Najtužnija činjenica jest ta da neki od osnovnim prometnih puteva
poput dobrog dijela Maksimirske, Ilice i Savske, nema adekvatnu
biciklističku stazu/traku. Zamislite da živite negdje u Dubravi (koja je
sama po sebi veća od većine Hrvatskih gradova) i radite u Nami u Ilici.
Da biste biciklom došli na posao, morali biste prvo dobar dio Dubrave
proći po cesti, zatim na početku Maksimirske prijeći na iznimno loše
obilježenu biciklističku traku, pa se opet kod križanja s Bukovačkom
prebaciti na cestu.

A sad ono ključno pitanje - kako se voziti po cesti? Već sam spomenuo
kako imate pravo na jedan metar od desnog ruba kolnika, ali taj dio se
na toj prometnici nalazi u žutoj traci, koja je namijenjena tramvajima,
hitnim službama i taksijima, što znači da se morate voziti metar od
desnog ruba isprekidane žute linije. Probajte to jednom od osam do 10
ujutro pa mi javite kako je prošlo...

Čak i ako preživite, vaša priča završava na početku Jurišićeve, kada
ulazite u pješačku zonu koja se prostire kroz cijeli uži centar grada pa
bicikl, zbog nepostojanja bilo kakvih biciklističkih površina, morate
gurati. Na kraju ne čudi stanje stvari da se toliko ljudi svakodnevno
odlučuje na vožnju automobilima i plaća 10 kuna za litru goriva.

Educirajte se!



I što zaključiti? Ponovo se lakim poenima puni državna blagajna te se
nesvjesno (iskreno se nadam da je nesvjesno) stavljaju u rizik životi
nekoliko stotina 'luđaka' koji čuvaju okoliš, štede novac i rekreiraju
vlastito tijelo na putu do posla. Naravno, i sami biciklisti ponekad
griješe prvenstveno zbog needuciranosti. Ponašaju se kao da je cijela
cesta njihova, jure po pločnicima, prelaze preko pješačkih prijelaza,
voze se u krivom smjeru biciklističke trake... Upravo zbog toga važna je
edukacija, no i ona je uzalud ako se biciklisti jednostavno nemaju po
čemu voziti.

Ipak, stvari se kreću na bolje. Odnedavno je aktivan Sindikat biciklista
koji je već održao dva velika biciklistička okupljanja u Zagrebu, a
siguran sam da će ih biti još. Možda će gradske vlasti konačno otvoriti
oči i napokon izgraditi prave biciklističke staze te pripadajuću
infrastrukturu.