Hrvatsko zdravstvo

Nočas sam bila do dva u noći na Rebru i iako sam radila tamo i poznato mi je kako je biti medicinski radnik i primati pacijente,također znam i kako je biti pacijent i čekati uslugu koju jednostavno ne dobivaš.Kako mi je i kčer medicinarka,a bila je tamo sa mnom ,ostala je u vidljivom šoku.Na kraju kad smo išli kući me pitala gdje je naša hitna služba za hitan prijem koja sliči onoj seriji hitna služba ,te konstatirala da ovo sve što je sinoć vidjela nema veze sa onime što ju uće u školi,mislila je na ponašanje.

Ne želim pljuvati protiv tih djelatnika,jer znam koliko je to težak i stresan posao,ali ne mogu da se ne zapitam gdje je nestala ona prijašnja briga za pacijenta,volja za pomoći i osječaj da se prepuštaš u sigurne ruke osobi koja taj posao radi s voljom.Zašto se dozvolilo da se svi segmenti našeg društva i sva zaposlenja koja imaju veze sa takozvanom državnom službom budu niškoristi.
Moj stav je ako si prihvatio posao koji radiš i za koji si plačen ovoliko ili onoliko,nije bitno jer si pristao na tu plaču moraš raditi maksimalno odgovorno i profesionalno.Pitam se ima li nade za nas kao društvo u cjelini da se promijenimo?

Pacijent koji dolazi na hitan prijem zelen u licu i velikim nekontroliranim bolovima nebi nikako smio doživjeti sudbinu da se skljoka osoblju na prijemnom pultu dok ga oni nezainteresirano gledaju i nemogu protegnuti korak da ga prihvate i odvedu na obradu.Tragičnije je i to što je došao preko veze,a šta bi tek bilo da je došao bez da je ikog poznao.Po tome ispada da mu je smrt zagarantirana,jer eto nije imao sreće da je nekog tamo poznao

Medinicari su isto što i školstvo.

Slažem se sa svime gore napisanim, ali je problem sustava.

A da netko kaže odlično odrađen posao, nema ni toga. Radiš puno sati a na plaći se to ne vidi.
Govori se o višku ljudi, ali ja to u zdravstvu ne vidim, vidim u javnoj upravi, jer za zdravstvo ipak moraš biti školovan.

Ante je napisao/la:

Medinicari su isto što i školstvo.

Slažem se sa svime gore napisanim, ali je problem sustava.

Da, sustav je u pitanju ali cjelokupan i sveobuhvatan, sve ono dobro je ubijano kroz ovih 20 godina, vlast je svojim primjerom ponašanja djelovala na sustav, umjesto da ga je unapređivala, djelatnici su u poziciji da mogu raditi koliko hoće i da nikome ne odgovaraju, kako hoće, jer su prije svega demotivirani, izgubili smo ono ljudsko u sebi, što smo prije imali izgrađeno, etika i odgovornost su na zadnjem mjest( jer na prvom je danas valjda njihov vlastiti vrt),na poslu su tek toliko da prođe 8 radnih sati i da se čim prije ide doma u vrt.
Tema je kompleksna i mogla bi se elaborirati na 20-ak stranica, ali vrlo jednostavno rečeno uništili smo sustav kao i sve drugo u ovoj zemlji, školstvo, gospodarstvo, nacionalnu imovinu i blago, duh i zdrav razum svih građana....gdje god zagrebeš sve je uništeno ili je na tragu uništenja, neki nemogu stvoriti koliko neki opet mogu upropastiti, to je naša istina i naša realnost. Možda naši unuci uspiju to sve ispraviti.